Ahlak i Edeb

Pod pojmom ahlaka podrazumjevaju se unutrašnja svojstva čovjeka – pozitivna i negativna. Drugim riječima, to je njegov cjelokupni duhovni život. Jezički, ahlak je množina od arapske riječi huluk što znači: ćud, narav, priroda, karakter, prirodno svojstvo, običaj, navika. Čovjekova ćud, tj. unutrašnja svojstva, najvećim dijelom odražavaju se na njegove vanjske postupke i njegovo ponašanje, odnosno na njegov vanjski život. Ti postupci i ponašanje nazivaju se edeb čovjeka. Edeb je također arapska riječ (množina ˝adab˝) i znači: odgoj, lijepo ponašanje, pristojnost, obrazovanje, beletristika. Kao što se ahlak odražavana edeb, tako i edeb značajno učestvuje u oblikovanju ahlaka. Prema tome, ahlak i edeb međusobno su povezani i nužno uslovljeni, jedno utiče na drugo, tako da je teško uspostaviti preciznu razliku između dva pojma- ponekad jedno podrazumijeva drugo i obratno. Zbog toga islam obavezuje na oboje:

1 – islamski ahlak koji teži ka ostvarenju i izgradnji plemenitih unutrašnjih svojstava, a izbjegavanju loših, da bi nam takav ahlak donio dobra djela, a odvratio nas od loših;

2 – islamski edeb kao obavezu činjenja dobrih, a ostavljanja loših djela, podsticaj napohvalne postupke, a odvraćanje od pokuđenih, da bismo takvim edebom upotpunili i očuvalilijepi ahlak, jer se ćud lošim ili pogrešnim ponašanjem kvari. Islamski ahlak i edeb su, dakle, skup plemenitih, lijepih i pozitivnih postupaka, i kao takvi u širem smislu obuhvataju čitavu vjeru. To se može razumjeti i iz hadisa Džibrila, kada je došao Allahovom Poslaniku i postavljao mu pitanja, pa kada ga je upitao o ihsanu (lijepom postupanju, dobročinstvu) Poslanik, savs, rekao je:  ˝… da obožavaš Allaha, Dželleša`nuhu, kao da Ga vidiš, pa ako ti Njega ne vidiš, On tebe, uistinu, vidi.˝ (Muslim)

Prema tome, ihsan, odnosno lijepo postupanje očituje se kroz obožavanje, pokoravanjei robovanje Allahu, Dželleša`nuhu, i kroz istinsko i čvrsto uvjerenje u Njega. To opet znači da su islamski ahlak i islamski edeb rezultirani jednim od najviših stupnjeva vjerovanja, snažnim poput osvjedočenja.

Također, možemo zaključiti da stupanj ahlaka i edeba ovisi od jačine imana i bogobojaznosti. Jer vjera u Boga, u Sudnji dan, u polaganje računa za svako učinjeno djelo, strah od Džehennema, a težnja za Džennetom snažno podstiče na razvijanje lijepe ćudi i nadobročinstvo prema drugima. Zato su ahlak i edeb ogledalo imana vjernika – ako su mu ahlak i edeb lijepi, i iman mu je jak i obratno. U prilog tome svjedoče hadisi Poslanika a.s. :

˝Uistinu su među najboljim od vas oni koji su najljepšeg ahlaka. ˝ (Buharija)

˝ Uistinu su među vjernicima odnajpotpunijeg imana oni koji su najljepšeg ahlaka.˝(Tirmizija i Hakim)

Konačno, oblasti koje obuhvataju ahlak i edeb posve su opširne i zato ćemo ih ovdje sažeti kroz važnije cjeline, a pojedine prepustiti stručnijim tekstovima.

AHLAK

Ahlak se dijeli na pohvalna i pokuđena svojstva. Pokuđena svojstva jesu uglavnom krajnost ili suprotnost pohvalnim svojstvima ili sami nadostatak pohvalnog svojstva. Ponekadsu i zasebna. Islam naglašava izuzetnu važnost ahlaka, između ostalog, i pozivanjem i podsticanjem na čišćenje duše da bi se u njoj nastanila plemenita ćud. Allah kaže:˝

˝ Uspio je onaj ko je (dušu) očisti, a izgubljen je onaj ko je na stranputicu odvodi!˝(Kur’an, Eš-Šems, 9-10)

I propisi su islama u skladu sa lijepim ahlakom. Nijedna lijepa osobina nije propuštena,a da na nju nije podstaknuto niti je i jedna ružna osobina ostavljena, a da na nju nije upozoreno. Čak je lijepi ahlak jedan od ciljeva kojim teži islam na dunjaluku. Allah, Dželleša`nuhu, kaže:

´ ˝Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali da bi ljudi pravedno postupili.˝ (Kur’an, El-Hadid, 25)

Za Poslanika, savs, Allah, Dželleša`nuhu, kaže: ˝ A ti si, zaista, najljepše ćudi˝ (Kur’an, El-Kalem, 4), a nas obavezuje da slijedimo Poslanika. Brojni su i hadisi koji pozivaju na lijep ahlak, ističući njegovu vrijednost:

˝Na mizan – tereziji neće ništa biti teže od lijepog ahlaka. ˝ (Ebu Davud i Tirmizija)

˝Uistinu će onaj ko je lijepog ahlaka dostići stupanj postača i klanjača. ˝ (Muslim)

Kada je bio upitan o tome šta najviše uvodi u Džennet, Poslanik je rekao: ˝

˝ Bogobojaznosti lijep ahlak. ˝ (Tirmizija i Ibn Hiban)

A s druge strane, primjeri lošeg ahlaka popraćeni su žestokim prijetnjama. Sljedeći hadis na vrlo upečatljiv način skreće pažnju na štetnost i opasnost nepravde:

˝Gubitnik je moga ummeta onaj ko dođe na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, ali je psovao tog i tog, potvorio tog i tog, u imetku zakinuo tog i tog, prolio krv tog i tog, udario tog i tog…, pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu ih nestane prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se zajedno s njima (djelima) strovaliti u Vatru.˝ (Muslim)

Priredili: Grupa autora