Ebu ‚Abdullah el Hakim et Tirmizi u svom djelu  Nevadirul usul kaže:

– Pripovijedao mi je moj otac, pripovijedao mi je Nafi‘ od Ibn Ebi Fedika, ovaj od Abdur-Rahmana Ibn ‚Abdullaha, on od Seid Ibn Musejjeba, a on od Abdur-Rahmana Ibn Semure koji kaže:

»Jedne noći nam je došao Allahov poslanik, sallallahu ‚alejhi ve sellem, dok smo bili u džamiji Medine i kazao: – Sinoć sam usnio čudesan san. Usnio sam kako je jednom čovjeku iz mog ummeta došao melek smrti da mu uzme dušu, pa mu je došla njegova poslušnost prema roditeljim i vratila meleka smrti. Usnio sam čovjeka iz moga ummeta kome je propisan ‚azab u kaburu i došao mu njegov abdest pa ga spasio tog ‚azaba. Usnio sam čovjeka iz mog ummeta koga su šejtani obuzeli i došao mu je njegov zikr prema Allahu i spasio ga između njih; vidio sam čovjeka iz mog ummeta koga su uzeli preda se meleki  koji ‚azab čine i dođe mu njegov namaz i spasi ga iz njihovih ruku. Usnio sam čovjeka iz moga ummeta kako dahće od žeđi i kad god priđe izvoru, bude spriječen da se napije i došao mu je njegov post pa ga je napojio i zasitio. Usnio sam čovjeka iz mog ummeta  blizu grupe vjerovjesnika u halkama. Kad god poželi da  se pridruži jednoj od halki, oni ga otjeraju i dođe mu njegov gusul (kupanje) od nečistoće, uze ga za ruku i posadi do mene. Usnio sam čovjeka  iz mog ummeta pred kojim je tama, iza njega tama, desno od njega tama, lijevo od njega tama, iznad njega tama i ispoda njega tama, a on u sredini i dođoše mu njegov hadž i njegova umra i izvadiše ga iz te tame i uvedoše u nur. Usnio sam čovjeka iz mog ummeta kako govori vjernicima, a oni mu ne odgovaraju, i dođe mu njegova pažnje prema rodbini i reče: – O skupino vjernika, progovorite mu, i oni mu progovoriše. Usnio sam čovjeka kako se brani vatre i rukom je otjeruje sa lica i dođe mu njegova sadaka i postade mu brana  za lice i hlad za glavu. Usnio sam čovjeka koga su zebanije ( koji nemilosrdno kažnjavaju) uhvatile sa svih strana i dođoše mu njegovo upućivanje na dobro i odvraćanje od zla te ga spasiše iz njihovih ruku  i predadoše melekima milosti i rahmeta. Usnio sam čovjeka kako kleči na koljenima, između njega i Allaha je zastor i dođe mu njegova lijepa ćud, uze ga za ruku i uvede pre Allaha, Azze ve Dželle. Usnio sam čovjeka iz mog ummeta koji je skoro dobio knjigu sa lijeve strane i dođe mu strah od Allaha, uze knjigu i predade mu je s desne strane. Usnio sam čovjeka iz mog ummeta kome nedostaje dobra na tereziji i dođoše mu njegova brda i napuniše tereziju. Usnio sam čovjeka iz mog ummeta kako stoji na ivici džehennema i dođe mu njegovo bojanje od Allaha i spasi ga tako da je prošao. Usnio sam čovjeka iz mog ummeta kako je ušao u vatru i  dođoše mu suze koje je proljevao od Allahaovog straha na ovom svijetu i izvadiše ga iz vatre. Usnio sam čovjeka kako stoji na Sirat ćupriji, nekad puže a ponekad kleca, i dođe mu salavat koji je na mene činio, uze  ga za ruku, ispravi ga i tako on pređe Sirat- ćupriju. Usnio sam čovjekaa iz mog ummeta kako je došao do vrata dženneta, a ona se pred njim zatvoraiše i dođe mu šehadet: – La ilahe illallah – Nema boga osim Allaha, i vrata mu se otvoriše i šehadet ga uvede u džennet«

El Kurtubi, nakon što je analizirao ovaj hadis, kaže: – Ovo je veliki hadis. U njemu su  spomenuta posebna djela koja spasavaju od posebnih strahota. Ovaj hadis on je unio u Kitabut-tezkireti.

Tefsir od Ibn Kesira ( knjiga 2, str.206)