Ramazan i dan džamija

Autor: Izet ef. Čamdžić

Ovaj petak najavljuje dva vrlo značajna događaja. U nedjelju s akšam namazom počinje Ramazan, a u utorak, drugog ramazanskog dana, je Dan džamija.

Ljudski um nije osposobljen pojmiti količinu blagodati i dobra koje nam Ramazan donosi. Poslanik je rekao: „Kada bi ljudi znali vrijednost Ramazana poželjeli bi da on traje cijelu godinu“. Ljudskom razumu je teško shvatiti da se ljubav prema svom iskazuje mržnjom prema tuđem i da se pripadnost svojoj, potvrđuje nipodaštavanjem tuđe vjere. Teško je shvatiti da je u ciljevima rata i rušenje džamija, bogomolja, bio cilj.

Vjerničke duše se raduju Ramazanu jer donosi, kako rekoh, nemjerljivo dobro. On je mjesec posta, a post je izuzetan ibadet i djelo za koje nam nagrada zbog njene grandioznosti, nije ni saopštena, samo znamo da je posebna. Poslanik je rekao, da je Allah dž.š., rekao: „Svako djelo čovjekovo, pripada čovjeku, osim posta, post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem“. Posebna je nagrada jer je i djelo posebno, ono je svjedok čovjekove istinske vjere jer je skriveni ibadet i samo je Stvoritelju poznato da li rob Njegov ustrajava u odricanju od tjelesnog užitka od zore do zalaska sunca s namjerom da bogobojaznost ojača.

Vjerničke duše se raduju Ramazanu jer im donosi dobro nemjerljivo. U Ramazanu jačamo strpljivost, vježbamo ustrajnost, a naša vjera je upravo to – ustrajavanje u činjenju dobra. Poslanik je savjetovao sljedbenike svoje kako da budu vjernici istinski, rekavši im: „Reci vjerujem i u tome ustraj“. Kako god posteći od zore do akšama ustrajavamo u odricanju od užitka svake vrste, a u tom odricanju, duhovno snažimo, tako kao vjernici trebamo u svakome danu u dobru ustrajavati i od grijeha se udaljavati jer je upravo to prava potvrda naše bogobojaznosti. Poslanik nam to potvrđuje kada kaže: „Kloni se harama, bit ćeš najpobožniji čovjek“. A šta nas bolje od posta, tom odricanju od grijeha uči?

Vjerničke duše se Ramazanu raduju jer on donosi dobro neizmjerno. Ramazan je mjesec Kur’ana, a Kur’an je i Uputa, i Savjet i Lijek, u njemu je naša snaga, naš ponos, on, samo on, Kur’an, vodi jedinom ispravnom putu. U Ramazanu je započela njegova objava, u Ramazanu je Poslanaik s Džibrilom ponavljao i utvrđivao do tog Ramazana objavljeno. Nama svake godine dolazi neizmjerno dobro u Ramazanu oličeno da nas između ostalog podsjeti na važnost Kur’ana u našim životima, na njegovu važnost za naš život na oba svijeta. Ne smije naše druženje s Kur’anom u Ramazanu biti ograničeno samo na njegovo učenje i slušanje. Ramazan svojom posebnošću, svojim bereketom, treba otvoriti naša srca i umove naše, kako bismo kur’ansku poruku razumjeli, prihvatili i po njoj naše živote ravnali, sigurni da nam to svima donosi sreću i uspjeh.

Vjerničke duše s nestrpljenjem iščekuju Ramazan jer on donosi blagodati i dobra neizmjerna. On je mjesec zajedništva, jačanja džemata. Prva njegova trećina je RAHMET, a taj Rahmet-milost Božija je kako Poslanik kaže- svakog trena nad i sa džematom, nad našim zajedništvom. Ovi ramazanski džemati, namaski, teravijski je najbrojniji, trebaju biti škola našeg zajedništva u svim sferama našega življenja. Naša okupljanja u džamijama jesu dobro i za to dobro slijedi nagrada, svaki korak do džamije je dobro djelo, i na svaki se briše jedan grijeh, ali taj džamijski džemat nije sam sebi cilj. Mi u džamiju, da džemat pravimo, dolazimo da bi se zbližili, zavoljeli i učvrstili naše safove kako bi bili snažni u svim životnim situacijama.

Vjerničke duše se raduju Ramazanu jer im on donosi dobro neizmjerno. On je mjesec solidarnosti, međusobnog pomaganja, mjesec je to dijeljenja i čišćenja naših imetaka od tuđega haka. Naša je vjera sveobuhvatna pa nas, osim da čistimo tijelo, dušu, odijelo i mjesto, uči i da čistimo imetak. Sadaka u Ramazanu je više od obične sadake, jer nafila, neobavezno dobro djelo, učinjeno u Ramazanu se mjeri kod Allaha kao farz, a farz, zekat, dat u Ramazanu se mjeri kao sedamdeset farzova izvan Ramazana, i kako da se vjerničke duše Ramazanu ne raduju? Poslanik kaže: „Postač ima dvije radosti, raduje se iftaru i na Ahiretu će se radovati svome postu“.

Vjerničke duše ne shvataju, razum im se blokira pred spoznajom da postoje ljudi koji su spremni srušiti kuću Božiju, i još gore od toga, to djelo smatrati Boguugodnim i time se ponositi. U agresiji na našu Domovinu srušeno je preko šest stotina džamija a ukupno preko hiljadu objekata u vlasništvu IZ-ce. Bio je to smišljen s predumišljajem izvršen čin. Nisu te naše džamije bile kolateralna šteta ratnih dejstava, već nažalost, cilj rata. Djelo je to koje je za rezultat trebalo imati potpuno uništenje svega što je drugačije od agresorskog. Da džamije nisu bile kolateralna šteta ratnih dejstava, već ratni cilj, potvrđuje činjenica da se sedmi maj kao Dan džamija uzima po rušenju Ferhadije u Banja Luci, a u Banja Luci nije uopće bilo ratnih dejstava.

Naša snaga je u drugačijem odnosu prema vrijednostima. Mi, muslimani, ne dokazujemo ljubav prema svom tako što nipodaštavamo tuđe. Mi smo toliko sigurni u istinu onoga što slijedimo i živimo, da tu istinu niko i ništa ne može ugroziti. Snagom te istine, obnovili smo gotovo sve porušene džamije i druge objekte IZ-ce, a evo sutra otvaramo i obnovljenu Aladžu u Foči. Ne treba sumnjati, pobijedit ćemo jer smo drugačiji od njih.

Budimo ponosni na sebe i nastupajući Ramazan iskoristimo da se još snažnije vežemo za džamiju i još predanije živimo ono čemu džamija uči.

Uzvišeni Bože, primi naše ramazanske ibadete i u svakom hairli poslu nas pomozi. Amin!