Lažno obećanje

Autor: Dr. Šefik Kurdić

Vjernikovo obećanje je dug i emanet koje treba ispuniti u cijelosti. Allah Uzvišeni na to upozorava: „O vjernici, ispunjavajte obaveze!“ (El-Maida, 1)

Ta osobina je krasila, pored ostalih, Isma’ila, a.s., kojeg Allah Plemeniti u Svojoj Knjizi ističe i hvali: „I spomeni u Knjizi Isma’ila! On je ispunjavao dato obečanje! (Merjem, 54)

Imam Kurtubi u svom tefsiru navodeći predaje u vezi sa spomenutim ajetom, kaže da je to zbog toga što je Isma’il, a.s., obećao jednom čovjeku da se u određeno vrijeme sretnu. Čovjek je zaboravio na dogovoreni sastanak, pa ga je Isma’il čekao čitav dan i noć, a po jednoj predaji tri dana i tri noći! Čak Jezid er-Rekaši tvrdi da ga je Isma’il a.s., čekao čak 22 dana!!! (El-Kurtubi, El-Džami’u li ahkamil-Kur’an, 11/121)

Ispunjavanje datog obećanja bila je prepoznatljiva crta svih Allahovih Poslanika. Ebu Davud bilježi da je posljednji Allahov Vjesnik, Muhammed, s.a.v.s., čak i prije nego što je postao Poslanik, čekao jednog čovjeka tri dana i tri noći, jer je on zaboravio na obećani sastanak. Abdullah ibn Ebi el-Hamsa‘ (u nekim predajama: el-Hansa‘), čovjek koji je zaboravio na taj sastanak, sjetio se nakon tri dana i pohitao ka tom mjestu i, gle, čuda: zatekao mladog Muhammeda, a.s., kako ga čeka!
Muhammed, a.s.mu je tada rekao: „Momče, doveo si me u neugodnu situaciju, čekam te evo već tri (dana)!“
(Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-l-edeb, 87 – Babun fi-l-‚ideti, hadis br. 4996)
Koliko su ashabi vodili računa da nekome ne dadnu lažno obećanje najbolje će nam posvjedočiti slučaj Abdullaha ibn Omera, r.a., koji je, iako je bio na samrti, htio realizirati dato obećanje. On je na samrti rekao svojim ukućanima: „Jedan je Kurejšija zaprosio moju kćerku. Ja sam mu dao nešto slično obećanju. Tako mi Allaha, ne želim da Allaha sretnem s trećinom licemjerja pri sebi! Pozivam vas za svjedoke da sam mu dao svoju kćerku za ženu! (Ihjau ‚ulumi-d-din, 3/1586)